Piše: Mr.sc. Jelena Kovačić dr.med., otorinolaringolog-audiolog, Odjel za otorinolaringologiju KB Dubrava

Problemi sa sluhom kod djece s rascjepom nepca

Upale uha predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema u dječjoj populaciji poglavito kod djece s rascjepom usne i/ili nepca. Prema istraživanjima oko 80% djece s rascjepom pati od recidivirajućih upala srednjeg uha koje mogu, ali i ne moraju biti praćene slabijim sluhom. Kod djece s rascjepom vjerojatnost razvoja trajnog oštećenje sluha zbog opetovanih upala srednjeg uha veća je nego kod zdrave populacije djece, te je potrebna rana i redovita kontrola ORL specijaliste-audiologa radi prevencije razvoja trajne nagluhosti.

Zvuk se prenosi vibracijama i mehaničkim pokretima koji prolaze kroz vanjski zvukovod i podražuju bubnjić. Zvučni valovi uzrokuju vibraciju bubnjića koja se prenosi na tri male slušne koščice u srednjem uhu /čekić, nakovanj i stremen/. Između srednjeg uha i i gornjeg dijela ždrijela /nazofarinksa/ postoji cijev koja se zove Eustahijeva tuba. Funkcija Eustahijeve tube je da štiti, provjetrava i drenira srednje uho te na taj način omogućava slobodno pokretanje slušnih košćica i prenošenje zvučnih valova. Mehanički pokreti slušnih koščica prenose se preko pločice stremena na prozorčić koji povezuje srednje i unutarnje uho, te uzrokuje pomicanje tekućine u kohleji u unutarnjem uhu. Pomicanjem tekućine podražuju se slušne stanice koje šalju podražaje živčanim vlaknima u slušne centre u mozgu gdje mozak prepoznaje podražaj kao zvuk. Poremećaj na bilo kojem dijelu slušnog puta dovodi do oštećenja sluha.

Provodno /konduktivno/ oštećenje sluha nastaje kod promjena u vanjskom zvukovodu ili u srednjem uhu. Ovaj tip oštećenja može se liječiti konzervativno odnosno lijekovima i/ili kirurškim zahvatom.

Drugi tip oštećenja sluha je zamjedbeno /perceptivno, senzoričko/ oštećenje koje zahvaća unutarnje uho ili slušni živac koji provodi slušne podražaje do mozga. Ovaj tip oštećenja sluha je trajan i utvrđuje se slušnim testovima i posebnom pretragom zvanom slušni evocirani potencijali moždanog debla /ABR,BEAP ili BERA/.

Treći tip oštećenja sluha je miješana nagluhost gdje je dio oštećenja provodnog tipa, može se liječiti i prolaznog je karaktera, a dio je trajno perceptivno oštećenje.

Oštećenja sluha je često teško otkriti; kod starije djece roditelj može ispitati sluh šaptanjem riječi koje dijete treba ponoviti, a ako je dijete manje možemo ispitivanje izvesti stvaranjem blagih zvukovoda iza djeteta i promatranjem reakcija bebe na zvuk. Ukoliko roditelj posumnja na oštećenje sluha potrebno je provesti audiološka ispitivanja u specijaliziranoj ustanovi. Takva se ispitivanja mogu provesti kod djece svih uzrasta.

Kod novorođenčadi se u rodilištima provodi audiološki probir /screening/ metodom otoakustičke emisije koja bilježi odzive pužnice. Kada ispitivanje ukaže na oštećenje, ispitivanje se nastavlja metodom ABR-a (evocirani potencijali moždanog debla). Radi se nekoj vrsti EEG-a, elektroencefalograma, koji mjeri odzive moždanog debla na slušne podražaje kod djeteta koje spava. Zvučni podražaj tipa klika uzrokuje slabe električne signale u slušnim živčanim stanicama koji se detektiraju elektrodama pričvršćenim na koži glave djeteta. Na ovaj način se dobiju podatci o stanju sluha djece svih uzrasta pa i onih tek rođenih.
Kada dijete napuni šest mjeseci, može se izvršiti tzv. bihevioristička audiometrija - ispitivanje se provodi u posebnoj prostoriji gdje se promatra reakcija djeteta na zvuk npr. okretanje glave prema izvoru zvuka.

Kod starije djece dovoljno zrele za suradnju, može se provesti ispitivanje klasičnom tonalnom audiometrijom. Kod takvog ispitivanja dijete ima slušalice na ušima, te daje znak u trenutku kada čuju zvuk u slušalicama. Važno je naglasiti da su sve audiološke pretrage bezbolne!

Poseban oblik audiološkog ispitivanja je pretraga koju zovemo timpanometrija. To je metoda kojom ne ispitujemo sluh već se ispituje pomičnost bubnjića. U zvukovod djeteta se stavi nastavak koji odgovara širini zvukovoda i koji je spojen s aparatom tzv. timpanometrom. U trenutku ispitivanja dijete čuje blagi zvuk te se mjeri pokretljivost bubnjića. Ako u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić je rigidan i ne pomiče se.

Najčešći uzrok slabije pomičnosti bubnjića je upala srednjeg uha kod koje se nakupljanja tekućina u uhu. Otitis media odnosno upala srednje uha sa nakupljanjem tekućine u uhu predstavlja najčešću bolest uha kod male djece. Upala uha može biti praćena infekcijom tekućine nakupljene u srednjem uhu i tada govorimo o gnojnoj upali uha (otitis media purulenta) ili može perzistirati bez upale pa kažemo da dijete ima seroznu upalu uha (otitis media serosa). Kada tekućina ostaje u uhu i ne drenira se, postaje sve gušća, stvaraju se priraslice koje fiksiraju slušne košćice i dijete postaje nagluho.

Kod upala s infekcijom dijete je febrilno, ima bolove u uhu, plače i dodiruje uho rukom. Kod upala bez infekcije jedini simptom je nagluhost koju roditelji kod male djece mnogo teže zapažaju.

Djeca sa rascjepom nepca mnogo češće imaju probleme s upalama uha, prema nekim istraživanjima čak 80 do 90% djece s rascjepom nepca pati od recidivirajućih upala uha. Uzrok tako čestih upala kod djece s rascjepom nepca vezan je uz difunkciju Eustahijeve tube odnosno poremećaj otvaranja ušća tube u gornjem dijelu ždrijela iza nosa.

Eustahijeva tuba - što se zapravo događa?
Eustahijeva tuba je kanal koji spaja srednje uho sa gornjim dijelom ždrijela, a funkcija mu je drenaža i izjednačavanje tlaka u srednjem uhu. Kod novorođenčadi Eustahijeva tuba je položena gotovo horizontalno i dugačka je samo 17-18 mm. Sa rastom tuba se dvostruko produžuje i zauzima položaj od 45o. Eustahijeva tuba je normalno zatvorena, a otvara se svakih desetak sekundi ili kod gutanja. Za otvaranje tube odgovorna su dva mišića koja se hvataju na stražnjem rubu tvrdog nepca; m. levator veli palatini i m. tensor veli palatini. Uredna funkcija navedenih mišića omogućava pravilno otvaranje E. tube i njenu normalnu funkciju čime se sprečava razvoj upala uha.

Kada je dijete prehlađeno dolazi do zadebljanja sluznice stjenke tube i njenog zatvaranja što onemogućava oticanje tekućine iz srednjeg uha u ždrijelo. Tekućina se nakuplja u uhu i dolazi do upale srednjeg uha. Ako takvo stanje traje duže vrijeme, stvore se priraslice i dolazi do trajnog oštećenja sluha.

Djeci s rascjepom nepca nedostaju mišići koji otvaraju ušće Eustahijeve tube ili su postavljeni na krivom mjestu. Zbog toga većina djece s rascjepom ima disfunkciju tube i pati od čestih upala uha. S vremenom i odrastanjem djeteta, tuba se produžuje, postavlja se koso čime se štiti uho od prodiranja infekcije, a mišići, pogotovo levator veli palatini, počinju funkcionirati i otvarati ušće tube.